clear confusions

https://blog.dnevnik.hr/planetslonova

subota, 03.11.2007.

Da.

Osjećam se oglupjelom zadnjih dana... Stala sam na jednoj točki razmišljanja i ne mogu naprijed, a ne želim natrag. I svaki put kad uzmem papir i olovku i stavim ih pored sebe, misli pobjegnu od mene kao dim od usahle vatre.
Nalik odbojnosti.
Nedavno mi se srušila većina stavova, i u svom tom metežu i kaosu ne mogu se pronaći. Pa sam malo izgubljena i na dane se gubim još i više. Na dane, da, srećom, jer ponekad pad se uspori.
Malo sam tužna, da.

- 20:07 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 26.10.2007.

ispaštamo što jesmo kakvi jesmo

Svi smo puni mudrih. Ubrali biserje s neba.
Pih! Čovječnost.

- 21:00 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 16.10.2007.

kontemplacija ''jupi-jej''!

Ostavi prošlost u prošlosti.
Tim riječima prošla mi je zapovijed kroz moždanu koru u sve tjelesne stanice.

Osjetila sam ostavljanje prošlosti iza sebe.
Nije nalik trncima. Najbliže stvarnosti jest osjećaj kliženja vode po cijeloj površini tijela, a na kraju mi se činilo da stojim u ljepljivoj lokvi te tvari koja se maloprije nalazila u meni, a sad je sve što je od nje ostalo tek mrlja pod mojim nogama.

Zanima li vas kako mi je uspjelo shvatiti bit? Puštala sam ljude da pričaju, danima, o čemu god žele. I gotovo svi su odabrali prepričavanje davnih događaja. Na početku razgovora, teme su se bazirale na zanimljivim situacijama, no što su duže ti ljudi pričali, to su tužnije postajale njihove uspomene.
Shvatila sam da je moj problem zapinjanja u prošlosti zapravo problem i najveće većine ljudi, i odmah je izgubio na važnosti.

Ravno naprijed, bejbe, ravno naprijed!
Besmisao mora biti odbačen.

Jupi-jej!

- 02:19 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.10.2007.

uvodim

pokriveno s možda
uzdrhtalih ruku, bez mirisa na usnama
možda sam sebična
možda sam previše u svojim mislima
možda nisam
možda hodam ususret paklu
možda pakao dolazi ususret meni
možda mi je iza leđa i još uvijek me slijedi
jedino što je sigurno jest moja sloboda
i to u svakom smislu te riječi

mašta je slobodna i istina je slobodna.
iskoristit ću obje.

Nikog za ništa nije briga i to je tužno. Toliko tužno da mi čak i njihov pogled dosađuje.
No njihove su priče jedinstvene, a iskustva vječna, zato što, premda su se slijepo predali budućnosti, prošlost i dalje živi, spremna da se iskoristi.
Želim toliko toga reći, svi žele toliko toga reći, ali nitko ne želi slušati.
Odlučila sam - slušati, pričati, živjeti i - pisati. To nam možda, jednoga dana, svima pomogne.

- 02:32 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>